Kad s Istarskog ipsilona skrene prema Puli, administrativnom središtu Crvene Istre i gospodarskoj Meki istarskog poluotoka, gradu četvrtom po veličini rimskog amfiteatra, brodogradilišta, carske i top secret špilje ratne mornarice bivše savezne države, vozač automobila prvo će ugledati konzumerističke hangare na “brajdi” – granici grada i pustopoljine, a potom anakronističke megalite jednog drugog svjetonazora, četverokatnice iz 1960-ih.
Tu će, malo poslije skretanja za Arenu optočenu parkiralištem i lunaparkom, nasred otoka raskrižja s kružnim tokom, koje je uredilo pravila prvenstva u prometu, naići na rasvjetni stup Deana Skire, sretan spoj industrije i umjetnosti, arhitekture i skulpture, optike i metala. Vertikala stupa (koji se doima istodobno tektonski i virtualizirano) “kotvi” silnice raskrižja kao dinamično i optičko središte rotonde, kao koplje u prstenu koje kružno kretanje raskrižjem vizualno tordira uvis gotovo vidljivim centripetalnim silama.